Godinama prevozili na crno

Izdavanje licenci za prevoz putnika i tereta otkriva da se hiljade preduzeća ovim poslom bavilo nelegalno. Od 2.500 zahteva, većina nema uverenja na osnovu kojih su obavljali delatnost.Zvanično je registrovano oko 2.700 preduzeća zaduženih za prevoz putnika i tereta, ali je „trka“ za licencu otkrila da se ovim poslom bavi najmanje još toliko firmi. Po svemu sudeći – na crno. Ministarstvu za građevinarstvo, saobraćaj i infrastrukturu pristiglo je 5.000 zahteva za dozvolu za rad. Ubedljiva većina, njih oko 80 odsto, nije dostavilo neophodnu dokumentaciju kako bi se uopšte i razmatrali zahtevi. Licencu je dosad dobilo 1.000 prevoznika, a još 1.500 njih privremena rešenja uz koja mogu nesmetano da rade.

Za prevoz putnika u Srbiji je registrovano 450 preduzeća, dok je prevoznika robe upisano 2.200. Zakoni o prevozu putnika i tereta predvideli su da svako za obavljanje ove delatnosti dobije licencu. Rok za podnošenje zahteva istekao je 12. februara.

– Oko 80 odsto predatih zahteva nije ispunjavalo uslove za obradu zahteva zbog nekompletne dokumentacije – kažu u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture. – U masi od oko preostalih 2.500 zahteva imamo veliki broj podnosilaca koji nemaju niti rešenja ili uverenja na osnovu kojih su obavljali delatnost godinama. Samim tim nemaju nikakav osnov za izdavanje privremenog rešenja, kako bi premostili period do ispunjenja uslova za dobijanje licence. To ujedno znači da imamo masu prevoznika koji su svoju delatnost obavljali na crno godinama, neki čak i decenijama.

Istovremeno dozvolu za rad treba da obezbede i autobuske stanice. Licence je dobilo svega pet, dok je 95 podnelo zahtev, što im omogućava privremeno rešenje. Ostali, a moglo bi ih biti i do 50, trenutno nemaju osnova da primaju i otpraćaju autobuse.

Podnosioci zahteva, njih 95, ne ispunjavaju uslov vlasništva nad autobuskom stanicom – objašnjavaju u Ministarstvu. – Prilikom primene zakona ispostavilo se da navedeno zakonsko rešenje, u čijem predlaganju su učestvovali i predstavnici transportne privrede i autobuskih stanica, nije moguće sprovesti zbog činjenice da veliki broj autobuskih stanica ne može dokazati svoje vlasništvo, pa su pripremljene izmene zakona. Njima će se za dobijanje licence za autobusku stanicu prihvatati i forma zakupa, koja je već postojala u prethodnom zakonu.

Nadležni su, propisujući da licencu može da dobije vlasnik stanice, želeli da povećaju nivo pravne sigurnosti u potencijalnim sudskim sporovima. Zakup se, objašnjavaju, pokazao kao pravna forma koja u sudskim postupcima u velikoj meri onemogućava naplatu potraživanja.

– Budući da je pitanja vlasništva i njegovog dokazivanja mnogo veći problem, pripremljene su izmene zakona koje će u martu biti u parlamentu – kažu u Ministarstvu. – Privremena rešenja omogućavaju kontinuitet u obavljanju delatnosti. Svako ko nije podneo zahtev za izdavanje licence, neće moći da dobije ni privremeno rešenje, samim tim neće ni moći da obavlja delatnost.

DUŽI ROK ZA REŠENjE

Nije propisan rok u kome je potrebno izdati licencu, ali nadležni kažu da postoji opšti rok za rešavanje zahteva od 30 dana. – On je u sadašnjim, vanrednim rokovima, realno neprimenjiv – kažu u Ministarstvu saobraćaja. – Vanrednost situacije se ogleda u hiljadama predatih zahteva u kratkom roku, procesu prevođenja kompletnog srpskog transporta putnika i stvari u unutrašnjem i međunarodnom prometu na režim licenci i evropski standard, u pogledu ispunjenosti uslova za profesiju. Zahtevi se rešavaju redosledom njihove predaje. Uz malo strpljenja, svi zahtevi će biti rešeni, izdaje se oko 50 privremenih rešenja dnevno, uz izdavanje licenci.
Izvor: Večernje novosti