I dalje opstaju domovi kulture u Novoj Varoši i Priboju

Domovi kulture kao mesto okupljanja i centar kulturnog života mesta, građeni su uglavnom od šezdesetih godina prošlog veka. Da li se njihov značaj za meštane u međuvremenu promenio i kako opstaju u Novoj Varoši i Priboju.Kada je u februaru 1969. godine otvoren novovaroški Dom kulture, uz slike Milića od Mačve i Vivaldijevu muziku, za varoš pod Zlatarom, još popločanu kockom, bio je praznik.Da je njegovo mesto varoškog srca za lepa zbivanja potrajalo do danas svedoče i Vukova nagrada, titula prvaka Jugoslavije za amatersko pozorište ali i svakodnevna događanja.
„Svakog dana kroz Dom kulture prođe više od dve stotine dece kroz različite sekcije“, ističe Faruk Ibišbegović, direktor Doma kulture „Jovan Tomić“ u Novoj Varoši, „pre svih kroz folklornu koja je i najbrojnija – ima oko 250 članova, zatim preko pozorišne i slikarske sekcije do grupa za učenje stranih jezika.“
Deceniju ranije Dom kulture dobio je i susedni Priboj. Iako je u godinama velikog buma grada na Limu i megalomanije započeta nova zgrada po dimenzijama kao zagrebačka, tadašnji dom zadržao je svoju funkciju.
Od 1959. godine, kada je lokalna samouprava osnovala Dom kulture „Pivo Karamatijević“ do danas on obavlja svoju funkciju, rekao je Ibrahim Ćata Hasanagić:
„Bio je mesto okupljanja starih i mladih i to je i ostao.“
Nastali kao socijalistička zamena za sokolske domove uz širi spektar aktivnosti svoju prvobitnu misiju su ispunili.
U posleratnoj Jugoslaviji kada su građeni, oni su bili od izuzetnog značaja za razvoj kulture u malim sredinama, naglašava Indira Gendić, iz Zavičajnog muzeja Nova Varoš:
„Bili su neka vrsta mosta između velikih gradskih centara i malih gradova koji tek imaju ambicije da se privredno i kulturno razviju.“
U estradnom vremenu trijumfa virtuelnog rijaliti sveta, uz entuzijazam stvaralaca i podršku lokalnih zajednica, domovi kulture su na sreću preživeli i danas svojim programima i dalje okupljaju ljude u malim sredinama gladnim kulture.
Izvor: rts