Psiholog Bojana Bajić savetuje: Kako ostati mentalno zdrav?!

Prijepolje – Kako samoizolocija utiče na našu psihu, sa kakvim  izazovima ćemo biti suočeni, kako da izbegnemo konflikte i na koji način vreme u samoizolaciji možemo poboljšati i učiniti produktivnim, govorimo sa prijepoljkom Bojanom Bajić, psihologom u Specijalnoj bolnici Čigota na Zlatiboru.

Psiholog u Specijalnoj bolnici Čigota Bojana Bajić, foto: Privatna arhiva

Koje su posledice trenutne izolacije u kojoj  se nalazimo po naše mentalno zdravlje?

Posledice samoizolacije mogu da budu veoma ozbiljne. Svaki vid izolacije prosto nije prirodno stanje za ljudsko biće. Čovek je pre svega socijalno biće, svi mi volimo da budemo u grupi, gužvi i otuda svakodnevno kršenje svih onih preporuka i apela na samoizolaciju. Posledice dugotrajne samoizolacije će biti naročito značajne kod ljudi koji već imaju  psihičke probleme. To su one ozbiljnije posledice. Blaže posledice će osećati svi stanovnici Srbije. Izolacija sama po sebi otvara i one lične teme, žargonski rečeno „kada ostanemo sami sa sobom“  a koje mi uspešno zamagljujemo svakodnevnim aktivnostima i sadržajima. Samo razmišljanje o pandemiji korona virusa, zatim o ekonomskim, egzistencijalnim posledicama dok smo u samoizolaciji je siguran put do psihickih problema. Zato dok smo u samoizolaciji i da bismo što manje osetili njene posledice treba razmišljati u sadašnjosti, živeti dan za danom, jer se na taj način situacija u celom svetu menja a mi iz svoja četiri zida ništa ne možemo predvideti i promeniti.

Šta uraditi da što lakše prebrodimo posledice samoizolacije, šta bi bio neki osnovni savet iz ugla psihologa?

 Prvi i osnovni savet je postojanje rutine, rasporeda. Treba osmisliti plan, dnevni plan za sebe i celu porodicu… počev od buđenja, porodičnih rituala, kuvanja kafe, nabavke. Čak i one osobe koje stanuju same, moraju osmisliti šta će tačno tog dana uraditi. Zašto je to jako važno? To je važno da bi se napravila struktura i da bi se održao jedan privid normalnog funkcionisanja i osecaja kontrole nad sopstvenim životom.

Kako bi trebalo normalno da se osećamo povodom trenutne situacije a šta se smatra odstupanjima od kriterijuma normalnosti? Da li je normalno osećati strah i biti zabrinut?

Pre svega trebamo razgraničiti strah, zatim anksioznost i na kraju panični napad. Strah je prirodna reakcija na realnu opasnost kada dolazi do tzv.reakcije „bori se ili beži“ sa nizom fizioloskih reakcija kao što su povećan krvni pritisak, ubrzan rad srca, pojačana misična tenzija. Kada smo pak anksiozni nama se dešava ista fizioloska reakcija ali tada okidač nije realna opsanost već naša katastrofična interpretacija situacije. Panika ili panični napad je takođe rezultat katastrofiziranja ali je intenzitet fizioloških reakcija znatno viši nego kod anksioznosti. Zašto je ovo važno u situaciji panike povodom korona virusa? Kada smo u realnoj opasnosti strah je opravdan, on mobiliše naše snage kako bismo zaštitili naše zdravlje i život. Dakle, u ovom slučaju koronavirus je ugrožavajuć po naše zdravlje i prirodno i racionalno je biti uplašen i postupati tako da zaštitimo naše zdravlje, pridržavajuci se svih onih preporučenih mera za suočavanje sa problemom. Ali nije prirodno ulaziti u povišenu anksioznost i paniku, jer ćete tako pogoršati svoje psihičko stanje, oni će vas vrlo lako uvesti u nove probleme, nesanicu, gubitak apetita, kompulzivne radnje… Kako to mi iz straha i opreza ulazimo u povišenu anksioznost i paniku? Katastrofiziranjem. Katastrofiziranje je jedan od disfunkcionalnih načina razmišljanja, predviđanje samo negativnih ishoda. U slučaju korona virusa mogu vam prolaziti kroz glavu milsi tipa: Ovo će trajati večno, Imam sigurno korona virus ( iako nemate nikakvih simptoma), Nigde nisam siguran, Bespomoćan sam… Naime, normalno je biti zabrinut ali ne i preplašen, Normalno je da uzmete dva pakovanja neke osnovne životne namirnice ali ne i deset. Normalno je pričati o aktuelnoj temi korona virusa ali ne i da ona bude jedina. Normalno je i da pomislite da i vama može da se desi da obolite, jer realno može. Ali kad sve to pomislite u redu je da pomislite i da ćete preživeti.

S obzirom da se cela nacija nalazi u istoj situaciji, svedoci smo da ljudi različito reaguju na nju i drugačije se ponašaju, neki su ležerni dok drugi panično kupuju osnovne životno namirnice. Zašto je to tako i od čega to zavisi?

Tako je. Kao što vidimo neki ljudi su zabrinuti ali racionalni dok su drugi anksiozni i depresivni. Koja emocija ili reakcija će kod čoveka biti dominantna zavisi od same ličnosti, navika, iskustava i mehanizama odbrane. Svakodnevno smo svedoci konflikata među ljudima prilikom kupovine, dok čekamo u redu u marketima, apotekama… Jedni upozoravaju na poštovanje redosleda kupaca, drugi na poštovanje propisanog odstojanja, neko vas pri tom upozori suptilno dok će neko biti verbalno agresivan. Mnogi ljudi će nas u ovakvim situacijama iznenaditi svojim reakcijama i to je normalno. Vandredne situacije su nešto što se svakako odražava na svakodnevan život pojedinca i njegovo mentalno zdravlje a u ovim situacijama sve psihopatološke pojave postaju transparentne. Međutim ovo nije vreme za bilo kakvo etiketiranje i analiziranje, konflikte. Ovo je vreme za međuljudsku solidarnost, humanost i kompromis. Svi treba da shvatimo da se nalazimo u situaciji krize i da smo mi normalni ljudi u nenormalnoj situaciji u kojoj smo se našli i da su naše reakcije samo odgovor na istu. 

Kako prepoznati čoveka u krizi izazvanoj trenutnom situacijom? Kome je zapravo potrebna stručna psihološka pomoć i zašto je ona u stvari važna?

Prvi simptomi su simtomi koji se odnose na ponašanje pojedinca. Osobe koje znamo kao mirne, tihe, staložene postaju nervozne, razdražljive, agresivne, mogu pojačano konzumirati duvan ili alkohol. Ukoliko sami prepoznate kod sebe anksioznost, pad u raspoloženju povodom situacije izolacije, osećate usamljenost, bespomoćnost razmislite o tome da potražite stručnu psihološku pomoć i podršku. Psiholog će poznavajući osnovne veštine psiholoških intevencija u kriznim situacijama biti tu da vam pruži prvu psihološku pomoć. Vašim anonimnim pozivom lokalnog staba za vanredne situacije, spremna sam da podelim svoj kontakt telefon i pomognem sugrađanima kojima je pomoć potrebna.

Psihološka pomoć u ovakvim situacijama je izuzetno važna. Vrlo često čujemo kako je naš narod preživeo sve, od onih prirodnih nepogoda kao što su poplave i zeljostresi do bombardovanja. Pri tom svi ovi događaji su imali ograničeno trajanje ili su obuhvatali samo određeno teritorijalno područje dok smo aktuelnom situacijom pogođeni svi a neprijatelj nam je još uvek nepoznat, tj. o njemu znamo vrlo malo. U predhodnim situacijama socijalni kontakti su bili čak i  poželjni dok u trenutnoj situaciji zajednici pomažemo na taj način što ćemo biti u samoizolaciji. Imajuci u vidu koliko ovakve vanredne mere utiču na svakodnevni život pojedinca i na njegovo mentalno zdravlje nemojmo rodobovati predrasudama već u trenucima psihičke disfunkcionalnosti potražimo stručnu pomoć.

Kako korona virus izgleda u očima deteta, šta je sa onim najmlađim?

Deca će bez obzira na uzrast osetiti vrlo dobro kako se roditelji osećaju, bez greške će osetiti strah i paniku kod roditelja. U ovakvim situacijama nikako ne treba vikati na decu, naređivati kako ruke moraju da se peru jer ce u tom slučaju dete zapamtiti samo strah i paniku a neće im biti jasan razlog. Svakom detetu u skladu sa uzrastom je potrebno objasniti situaciju u kojoj se trenutno nalazimo, zašto se mi tako ponašamo da bi se deca osećala sigurno i zaštićeno. I za dečiji uzrast važi pravilo kao i kod odraslih u samoizolaciji a to je očuvanje rutine, kada ustaju, kada je vreme obroka, kada je vreme za učenje, igru, fizičku aktivnost i spavanje. 

Koji su to praktični saveti iz ugla psihologa kako da upotpunimo vreme provedeno u samoizolaciji, tj.šta bismo trebali a šta ne raditi iz svoja 4 zida a zbog ovakve pretnje kao sto je virus Covid 19?

Sve zavisi. Postoje ljudi koje uznemiravaju vesti i stvaraju im paniku. Njima bih savetovala da se ograniče u tome i eventualno dva puta dnevno provere šta se dešava. Postoje pak ljudi kojima kontinuirano praćenje vesti daje doživljaj kontrole i stoga im prija. Vratite se starim hobijima, pišite, čitajte, kuvajte, gledajte serije, učite nove veštine, posećujte sada i bez one grize savesti savremene društvene mreže i iskoristite kreativne ideje koje one nude i održavajte virtelne kontakte sa prijateljima, sprovodite svakodnevnu fizičku aktivnost u kućnim uslovima, negujte se spolja ali i iznutra. Ne preterujte u hrani i ne dozvolite da vas obuzme psiholoska glad! Uvek se žalimo kako nemamo dovoljno vremena za pripremu zdravih obroka i trening. Ovo vreme nam može poslužiti za neke zdravije navike i iskoristite ga da se posvetitite sebi.

Naučite da uživate u samoći! To je posebna vrsta privilegije. Nemojte se osećati kao da vam je ona nametnuta, setite se koliko ste puta rekli “ ne“ nekim ljudima i mogućnostima i odabrali samoću, zašto bi sada bilo drugačije?!

Postavite sebi neki izazov: za poboljšanje zdravlja, imuniteta, učenja, rada na sebi!

Trenutnu situaciju shvatimo kao idealan trenutak za homogenizaciju porodice! Razgovarajte sa svojom decom, upoznajte ih malo bolje, igrajte se sa njima. Razgovarajmo i sa partenrom kojeg smo možda zbog surove svakodnevnice zapostavili i oživimo sve one porodične rituale koje dugo vremena nismo praktikovali kao sto su zaboravljene društvene igre.

Poruka za kraj?

I na kraju bih želela da ostavim poruku mojim poštovanim sugrađanima, mojim dragim prijepoljcima da poštuju sve one mere vanrednog stanja, da poštuju samoizolaciju, da budu kao i do sada dobri ljudi, prijatelji i komšije i da i u ovakvoj jednoj situaciji pokažemo koliko smo humani, solidarni i kako ne poznajemo bilo kakve razlike. Poštujmo samoizolaciju i sačuvajmo sebe sebi da bismo kasnije svi zajedno uživali u šetnjama kraj naših reka, druženjima, manifestacijama koje obeležavamo na samo nama svojstven način, u mirisu našeg proleća i zuboru reka tokom leta. A sve prođe… pa i ovo! Do nas je sa kolikim posledicama?! Ostajte mi fizički i mentalno zdravi i #ostani kod kuce!

PP Media