Dveri: Od vozova su i bicikli brži

Povodom obeležavanja jubileja 40 godina od puštanja u rad pruge Beograd – Bar oglasili su se saopštenjem za javnost iz Srpskog pokreta Dveri, u kojem se kaže:
Navikli smo da SNS stalno iz „naftalina“ izvlači neke značajne događaje da bi obeležavajući njihove godišnjice vršio sopstvenu promociju i skretao pažnju sa teške svakodnevice nezadovoljnih građana Srbije. Postali su pravi majstori u tom poslu i mora im se odati priznanje za uspešno „zamazivanje očiju“ narodu. Ovih dana su se setili pruge Beograd – Bar i njenog jubileja.
Nema čoveka koji će ostati ravnodušan kad se pomene ova pruga koja je u vreme nastanka doživljavana kao „prozor u svet“ zabačenih i zaostalih brdsko-planinskih krajeva Zapadne Srbije i Crne Gore. Pomen ove pruge u mnogima budi lepe uspomene ali i uzdahe jer je sada situacija potpuno suprotna onoj od pre 40 godina. Zato zvuči degutantno da neko organizuje proslavu rođendana bolesnika koga su svi otpisali i koji ni sam ne zna kome da se obrati za pomoć.

Dveri Prijepolje, foto: www.ppmedia.rs

Dveri Prijepolje, foto: www.ppmedia.rs


To može samo srpska vlast sa svojim omamljenim narodom. Podsećanje i upoređivanje činjenica bi možda nekome moglo i izbistriti pogled na ovaj jubilej. Pa, da probamo.
26.05.1976. je prošao prvi voz prugom Beograd – Bar. U njemu je bio i samozvani maršal Jugoslavije kao počasni putnik, koji je celom događaju trebalo da da poseban akcenat.
U to vreme je projektovana brzina vozova na ovoj pruzi bila 100 km/č, što znači da se od Beograda do Prijepolja stizalo za četiri časa. Danas je za ovo putovanje predviđeno sedam sati ako je sve u redu, a često nije. Prosek je osam sati. Pre 40 godina je, u toku letnje sezone, iz Beograda dnevno bilo osam polazaka za Bar, a sada su tri.
Od 1976. do 2016. nije rađen ni jedan veći remont pruge na deonici Užice – Prijepolje, a od Valjeva do Užica – nešto simbolično. Za to vreme od Beograda do Valjeva dva puta je remontovana pruga, a treći remont je u toku. Ni u naredne dve godine nije planirana nikakva aktivnost na relaciji Prijepolje – Užice pa je čudno da je ova proslava jubileja organizovana baš u Prijepolju.
Železnička stanica u Prijepolju

Železnička stanica u Prijepolju


Praksa je da se na svakih 10-15 godina vrši generalni remont pruge kako bi se održavala projektovana brzina. Nekad je ZOP svakog dana pregledao i kontrolisao po 300 metara pruge i popravljao šta je za popravku. Kako je vreme prolazilo sve je bilo manje materijala (pragova, šina…) i alata a sve više kritičnih mesta. U takvoj situaciji radnici su bili prinuđeni da sa trećeg staničnog koloseka skidaju pragove i šine i postavljaju ih na kritična mesta. Ne treba posebno napominjati da se time smanjuje broj upotrebljivih koloseka u stanicama i propusna moć stanica što neminovno dovodi do većih zastoja u saobraćaju tj. kašnjenja vozova.
Oštećenja i dotrajalost pragova i šina uzrokuju smanjenje propisane brzine vozova pa danas imamo situaciju da je propisana brzina na relaciji Prijepolje – Užice 30 km/č i da je projektovano vreme za taj put od 90 km, tri ravna sata. Za putovanje od Prijepolja do Priboja je predviđen čitav sat. Automobilom se ovo rastojanje između dva grada na Limu pređe za 20-25 minuta, a biciklom za 50-55 minuta.
Iz Priboja se biciklom pre stiže u Prijepolje nego sa vozom

Iz Priboja se biciklom pre stiže u Prijepolje nego sa vozom


Železnička stanica u Prijepolju je nekad bila ponos grada, a sada je ruglo i smrdljivo stecište beskućnika i pasa lutalica, pa otpravnici vozova i prodavci karata čine pravi podvig radeći na ovakvom nehigijenskom i nebezbednom mestu.
Železnice Srbije, nekadašnji gigant i ponos cele zemlje, danas su samo jedno devastirano i upropašteno državno preduzeće bez budućnosti, bez jasne vizije, sa viškom zaposlenih i podeljeno na četiri dela iz kojih do 2018. treba da bude otpušteno oko 5000 radnika. Strah se uvukao u kosti preostalih radnika i nemoguće je među njima naći sagovornika na temu njihovog statusa ili posla jer svakodnevno strepe za svoju budućnost.
Kada se sagledaju sve ove činjenice teško je naći objašnjenje za organizaciju ove besmislene promocije. Samo spin majstori „prolupalog SNS motora“ mogu sebi da dozvole ovakvu bruku – „promociju propasti“ jednog posrnulog giganta. Zaposleni u Železnicama Srbije ne mogu čudom da se načude ovim ludorijama državne i lokalne vlasti, ali to samo šapatom izgovaraju.
Možda će Vučić i SNS iz ovoga izvući neku političku korist ali će kod upućenih izazvati samo podsmeh jer razloga za slavlje sigurno nema bar kad je ova pruga u pitanju.
Na kraju imam pitanje za premijera i njegove lokalne vlastodršce: “Ako Železnice Srbije imaju razloga za slavlje, zašto se vi ne vozite njihovom prugom na relaciji Prijepolje – Užice?“.
Čega se pametan stidi …. kaže se u saopštenju Srpskog pokreta Dveri.
PP Media