Raketa protiv grada malo, strelaca još manje

Poljoprivrednici i voćari opet preplašeno gledaju u nebo, svesni da i ove godine protivgradna odbrana Srbije kuburi sa opremom. Od potrebnih 25.000 projektila nemamo ni trećinu.Veliko nevreme, praćeno grmljavinom, gradom i obilnim padavinama koje je tokom protekle nedelje pogodilo Srbiju, ostavilo je za sobom razorne posledice. I odnelo dva života: u vodenoj bujici u selu Uljma kod Vršca stradala je starica od 87 godina, grom je usmrtio 52-godišnju ženu iz Belanovca kod Leskovca dok je na plantaži brala jagode. Poplavljeno je više desetina kuća širom zemlje, a uništene su i mnogobrojne njive i usevi. I u maju je „tukao“ grad i napravio nepovratnu štetu na poljoprivrednim kulturama i zasadima voća u većem delu Vojvodine, ali i okolini Čačka, Kraljeva, Paraćina, Topole, Ivanjice…

Tako je stara strepnja poljoprivrednika u Srbiji od grada, i ovog proleća postala noćna mora. Činjenica da je protivgradna zaštita opet bila nedovoljna ili je potpuno zatajila, naterala je poljoprivrednike i voćare širom zemlje da preplašeno gledaju u nebo. Jedini spas za voćare koji su otpočeli ili se spremaju za berbu, jeste efikasna protivgradna oprema.

Sezona odbrane od grada počela je 15. aprila, a, prema proceni nadležnih, za efikasnu odbranu oko pet miliona hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega 1,8 miliona hektara u Vojvodini, potrebno je čak 25.000 raketa. Lansirne stanice i ovu sezonu tradicionalno dočekale su sa nedovoljnim brojem raketa. Od poželjnih 12, u magacinima je – ni trećina.

Ipak, i nadležni i seljaci se nadaju da će borba protiv grada biti mnogo efikasnija. Iako im to nije zakonska obaveza, da bi zaštitila imanja svojih poljoprivrednika, pojedine lokalne samouprave same su kupile rakete i dotirale strelce. U Srbiji tri fabrike proizvode protivgradne rakete, valjevski „Krušik“, kruševački „Trajal“ i „Poliester“ iz Priboja.

Po rečima Zorana Babića, načelnika Centra za odbranu od grada Republičkog hidrometeorološkog zavoda, u ovom trenutku snabdevenost raketama je kao i prethodnih godina. Svih oko 1.600 protivgradnih stanica raspolaže sa uglavnom trećinom od optimalnog broja. Ovaj problem postao je hroničan još 2009. godine.

– Na raspolaganju je 7.000 raketa, što je prosečno pet po lansirnom mestu – kaže Babić. – Zato ističemo veliku pomoć pojedinih lokalnih samouprava koje su nam do sada već isporučile 1.800 raketa. Ta podrška će, verujemo, biti nastavljena.

Kako naš sagovornik kaže, sistem odbrane od grada zasnovan je na funkcionisanju 13 radarskih centara i operativno-metodološkog centra u Beogradu i svi funkcionišu. Brani se čitava teritorija Republike Srbije, osim Kosova i Metohije, uz aktivirana 1.403 lansirna mesta u svim opštinama branjenog područja. Ne brani se jedino nekoliko gradskih opština Beograda, jer su čisto urbane.

– Broj aktiviranih lansirnih mesta veći je nego prethodne godine i može se reći da je situacija dobra na većini branjene teritorije – tvrdi Zoran Babić. – Postoji, međutim, izražen problem strelaca jedino na području radarskog centra Kruševac – u opštinama Aleksandrovac, Prokuplje i Kruševac.

Republički hidrometeorološki zavod nadležan je za angažovanje i plaćanje strelaca.

– Plate su ostale iste kao u prethodnih pet godina, a to je 4.000 dinara neto, mesečno – kaže Babić. – I ovde podvlačimo veliku pomoć lokalnih samouprava, jer više od 80 odsto njih dodatno stimuliše rad strelaca.

Od 16 protivgradnih centara u Srbiji, trenutno ne rade četiri. U Vojvodini, Bajša kod Bačke Topole i Samoš kod Kovačice. Osim toga, radarski centri u Klini i Suvom Bunaru kod Prištine ne rade od 1999. godine.

Grad sve čudniji

Na lansirnoj stanici u Amzićima kod Nove Varoši, kao strelac radim dvadesetak godina – kaže Jevstatije Terzić. – Ove sezone, sve aktivne stanice u našoj opštini dobile su po dve rakete, ali, na sreću, još nije bilo razloga da ih ispaljujemo. Istu količinu smo dobili i lane. Primećujemo da su se i same nepogode promenile poslednjih godina. Neobično je to što grad sada pada u jednom zaseoku istog mesta, dok je ranije bilo uobičajeno da, ako pada, „pokosi“ celo selo

Crne tačke

Planinska područja, gde je najveća čestina razvoja potencijalno gradonosne oblačnosti, tradicionalno su crne tačke kada je u pitanju učestalost pojave grada u Srbiji – objašnjava Zoran Babić. – Pre svega, to je oblast oko Valjevskih planina, zatim, dolina Zapadne Morave, pa planinski masivi Kopaonika, Željina i Goča. Reljef i nadmorska visina dodatno stimulišu uzlazna strujanja, pa na veće visine izbacuju topao i vlažan vazduh, što je dodatni impuls za stvaranje zrna grada. U planinskim oblastima česte su pojave grada i sugradice, a zatim i povećan broj dana sa protivgradnim aktivnostima.
Izvor: vecernje novosti