Zlatar leči dušu i telo 90 godina

Tražeći spas od letnje žege, prvi gosti su na visove Zlatara stigli pre devet decenija, krepeći telo na proplancima i livadama, u moru četinara, jasika i breza, uz studence i svežinu noći. Konačili su u srcu planine – u letnjikovcima na Vodenoj poljani, na nadmorskoj visini od 1.440 metara, kao i u kolibama u Bulatovićima.

Tragove o prvim koracima turizma ostavio je i Grigorije Božović (1880-1945), saradnik „Politike“ u putopisu „Po Starom Vlahu“, objavljenom u junu 1934. godine. Očaran lepotom planine, putućuji preko Konika, Božović je u tekstu „Zlatar, biva, davni“, 4. juna objavio:

– Kad sam naišao na Vodenu poljanu, na vilu pokojnoga Milana Borisavljevića, našega sandžačkoga velikog gospara – jeknuo sam, ali kad sam sutradan video letnjikovac inženjera Minića, zbunjeno sam pomislio da li ja nemam oka ili se odista preda mnom razvijaju slike samo radi kušanja i igre nada mnom…

PODSEĆAJUĆI da je Zlatar „najglasitija planina u Starom Vlahu, daleko ispred Javora i Golije i svih ostalih brda“, čuvena i po suvatima (pašnjacima) porodice Borisavljević iz Nove Varoši, Božović ukazuje i na još jednu vrednost Zlatara:

Milan Borisavljević sa posetiocima planine 1928.

– On je letnji „izdig“ Prijepolja i Nove Varoši, njihovo letovalište, naravno u još malom obimu. Najozbiljniji pokušaj učinilo je „Društvo Zlatar-Jabuka“, čiji su članovi Prijepoljci i Novovarošani. Društvo je u mestu Bulatovići na Zlataru podiglo skromnu gostionicu i pet-šest „koliba“, malih od brvana letnjikovaca sa po nekoliko soba, udešenih i za po jednu i za više porodica.

U REPORTERSKOM zapisu „Izgledi i mogućnosti Zlatara“, objavljenom u knjizi „Graničarska kob“, Božović čitaocima otkriva da u Bulatovićima ima i privatnih koliba, a na letovalištu dosta mleka, sira, jaja, živine i mesa, kao i da je ovo društvo „preglo da za lovce i smučare od Zlatara načini privlačno središte“.

„Danas ima 32 postavljena udobna kreveta i letovalište bi odmah moglo spremiti sve što je potrebno za stotinu osoba, a po prijavi i za dve stotine. U ovaj posao ušlo je mnogo ljudi što vole kraj i Zlatar. Prošle godine je ceo pansion iznosio svega 37,50 dinara… Jedina je nezgoda nedostatak udobnih puteva. Lako je doći do Priboja železnicom i do Prijepolja i Nove Varoši automobilom“.

Sve iz komšiluka – otkupna stanica na Zlataru Foto Iz knjige „Kazivanje Borisavljevića“

Svedočanstva o prvim objektima i gostima sačuvana su na nekoliko fotografija u knjizi Vojislava Subotića „Kazivanje Borisavljevića“ (žitije i rodoslovi), u izdanjima 1992. i 1995. godine. Vile i letnjikovci stradali su u vihoru Drugog svetskog rata i u jednom požaru. Na nekadašnjim letovalištima jedini turistički objekat je šumarska kuća na Vodenoj Poljani, dok je prvi hotel „Panorama“ izgrađen pre pola veka na Babića Brdu, na oko kilometar i po od grada.

VRAĆANjE 740 HEKTARA ŠUMA

OD 14.000 hektara, kolika je površina Zlatara, u posedu Borisavljevića bilo je oko hiljadu hektara šuma i livada, kupljenih od Turaka 1745. godine. Država je vratila 740 hektara zemljišta oduzetog posle 1945. godine i u toku je razgraničenje sa Šumskim gazdinstvom. U vlasništvu potomaka, raseljenih po Srbiji i svetu, ponovo je deo Vodene Poljane, na kojoj su bili letnjikovci.
Izvor: Novosti, D.Gagričić