Meša Šendelj Žak: Po nagrada za svaku godinu na sceni

Prijepoljac Meša Šendelj Žak je teatarski glumac-amater sa 42 godine scenskog staža i, po svemu sudeći, najvećim brojem nagrada u čitavom regionu. Pritom, od ukupno 42 priznanja, od stručnih žirija, selektora i publike je zaslužio čak 27 – za glavnu mušku ulogu.

Prijepoljac Meša Šendelj Žak glumac amater sa najvećim brojem nagrada u zemlji, foto: Novosti

– Sve u kulturi, i ne samo u kulturi je izgubilo vrednost, pa su, nažalost, i nagrade postale gotovo beznačajne. Ipak, ima onih koje glumcu mnogo znače, a ja sam posebno ponosan na priznanje Saveza amatera Srbije od pre dvadesetak leta, te Veliku nagradu publike na festivalu u Trebinju, dok je on još bio jugoslovenskog ranga – ističe Šendelj i povodom pandemije koja je poremetila pozorišni život u čitavom svetu naglašava da za glumca nema veće kazne, nego kada mu oduzmete scenu i publiku, pa pogasite svetla.

Popularni Žak je, inače, osmislio i autorski projekat pod naslovom „Glineni golubovi“, ali je realizacija izostala zbog epidemiološke situacije, pa ostaje nada da će premijera uslediti bar na proleće.

A, Meša Šendelj je osnivač i alternativnog Kluba „Teatar“, sa čijim je projektima nastupao na međunarodnim i balkanskim smotrama, te na Festivalu novih teatarskih formi, a kruna njegovog pregalaštva je, ipak, učešće u pratećem programu „Bitefa“.

– Posle više od četiri decenije bavljenja pozorištem, kao glumac i reditelj, ako bih se opredeljivao za novi početak, ne želim ništa drugačije. Teatar je moja opsesija i moja ispovest. Apsolutno niko nije mogao da uništiti moju dušu zbog scene. Jer, publika, svetla, mrak i tekst odzvanjaju u meni i posle nekoliko sati od svake premijere ili predstave. Kad čovek nešto želi, pomaže mu čitava vasiona, pa je tako i u mom slučaju – zaključuje Žak.

MAGIČNI ZOV PRESTONICE

San svakog amatera je da dospe do prestoničkog teatra, ali je to – pored velikog broja diplomiranih glumaca koji se bore za mesto u Beogradu – ravno naučnoj fantastici.

Mnogi ne žele da pređu u profesionalno, ali provincijsko pozorište, jer smatraju da tako postaju „niko i ništa“, pa će u glavnom gradu radije da „nose tacnu preko scene“. Iako mnogi prirodni talenti često nadmašuju profesionalce, amaterski glumac je za publiku i stručne ljude uvek amater, ma koliko zaista vredeo – smatra Meša.

Novosti A.Rovčanin